Na pragu svojih dvadesetih
bio sam laka roba,
bile su moderne barabe onih dana
Ne želim svega ni da se setim,
hteo sam, eto, sve da probam,
zvalo me zabranjeno voæe s raznih grana
Sad žalim, da,
al' šta sam znao ja?
Ti si bila još devojèica
Leteo je kao leptir tvoj èuperak
Drugi bi sve
imalo smisao,
drukèije bih život disao
da sam znao da postojiš Olivera
Možda sam a da nisam znao
pred isti izlog s tobom stao,
možda smo zajedno iz voza negde sišli?
Možda si sasvim blizu bila,
ulicom mojom prolazila
i možda smo se na trenutak mimoišli?
Sad žalim, da,
al' šta sam znao ja?
Ti si bila još devojèica,
daleko od oga oka i mog pera
Drugi bi sve
imalo smisao,
ne bih svakoj pesme pisao
da sam znao da postojiš Olivera
Drugi bi sve
imalo smisao,
ja bih iz te gužve zbrisao
i nikom ne bi bilo jasno šta ja to smeram
Znao bih gde
da sebi naðem mir,
skrio se u tajni manastir
i èekao da ti odrasteš Olivera