nista se ne dogadja kad si dolje i kad si sam
i kad noci vuku u podsvjest sve do sjecanja
lavina kotrljajucih tegova na nogama pritiska
i znoj tek kasnije pocinje da smeta
tek kasnije budi se grad
neke poderane ulice
bljesak morkih tracnica
prvi tramvaj preko tresnjevke
raste u mojim ocima
jutro obilazi scenu rutinski
s duznim postovanjem
ja se uklanjam s puta
dvostruka krinka na njegovom licu
cini suvisnom svaku providnost
kako da se kontroliram kad me ubija
osjecaj tako drugaciji od svega sto razumijem
od svega sto zelim da vidim
nesto kao flash
gledao sam opet film o beznadju
ili je to mozda bila kronika nepoznatog
jer tako se zvao covjek ni ziv ni mrtav ni pomorac
ako ikad ispunim zelju
i ti mi das za pravo misleci
to je jedini nacin da ga zadrzim
ako ikad dospijem tamo gdje prestaje strah
bit cu spreman da zaboravim
neke poderane ulice
bljesak mokrih tracnica
prvi tramvaj preko tresnjevke
sjaj u tvojim ocima