uz tihu kletvu jurim kroz grad
kaput na ramenu normalna stvar
novine u ruci jucerasnji broj
ne izgledam lijepo briga me za to
zalazim u svaku birtiju
tamo trgnem vino rakiju
a onda zurim da ne zakasnim
i prije nego sto se pozdravim s njom
dodirnut cu joj usne lagano
odlazimo zajedno u noc
ona zeli da joj govorim tiho
da ne velicam svoje probleme
hoce da zivi s onim koga voli
gleda u druge a misli na mene
priznaje mi da je udata
da ne ljubi svoga covjeka
a ja cutim mudro razmisljam
njeni prsti kao da traze krivca
samo lete oko moga lica
hajde zeno koji ti je vrag
diskretno sapucem spominjem kino
vani je tuzno a unutra fino
skupe pare za dosadne sate
ne zalosti se srce mislim ja na te
kupuje mi tada kokice
kikiriki slane kostice
stvarno se trudi da mi ugodi
a oko nas sve neki gladni ljudi
suste papiri odozada nam smrdi
jao gospode kako grozan film
ponoc se blizi predstava traje
sjedamo u kola idemo dalje
izvan grada ima parcela
lijepo mjesto na kraju sela
vodimo ljubav zagusljiv je zrak
snazno svijetlo pada ravno na nas
nije normalno pa to je vlak
grabim volan i dodajem gas
hladan znoj mi curkom nagriza vrat
paranoja
bjezimo u mrak